Suvremene teorije motivacije se nazivaju suvremenim, ne zato što su razvijene nedavno već zato što su i u današnje vrijeme najbolje teorije koje su razvijene. U ovome postu ću pobliže opisati neke teorije koje su najvažnije, a koje također navodi i Stephen T. Robbins u knjizi Bitni elementi organizacijskog ponašanja kao najznačajnije.
McClellandova teorija potreba
Teorija motivacije koju je razvio David McClelland se usredotočava na tri potrebe:
- potrebe za postignućem
- potrebe za moći
- potrebe za povezivanjem
Pod potrebama za postignućem McClelland podrazumijeva potrebe ljudi za osobnim postizanjem maksimuma. Dakle ljudi kod kojih je taj nagon izražen streme ka postizanju nekog cilja zbog svog dokazivanja, a ne zbog nagrade koju to postignuće donosi.
Ljudi kod kojih prevladavaju potrebe za moći imaju izraženu potrebu za utjecanjem na druge i kontrolom tuđeg ponašanja. To su osobe koje vole zapovijedati i preferiraju situacije u kojima do izražaja dolazi njihov status. Obično su zaokupljenije prestižom i utjecajem nad drugima nego samom svojom učinkovitošću.
Posljednja skupina potreba je ujedno i najmanje istražena. Pod potrebom za povezivanjem McClelland podrazumijeva osobe koje teže prijateljskim odnosima, preferiraju rad u grupama naspram rada u nekom natjecateljskom okružju.
Ta teorija je važna za menadžment jer su istraživanja pokazala kako ljudi koji imaju potrebu za moći i potrebu za povezivanjem u određenom odnosu postaju uspješniji menadžeri od drugih. Poželjna veza za menadžera, iako ne zvuči baš lijepo je visoka potreba za moći i niska potreba za povezivanjem.
Teorija kognitivne evaluacije
Vrlo zanimljiva teorija koja tvrdi kako uvođenje nekih ekstrizičnih nagrada kao što su plaće može smanjiti motivaciju za obavljanje određenog posla.
Teorija tu naizgled čudnu konstataciju opravdava gubitkom kontrole pojedinca nad svojim ponašanjem.
Primjerice, osobe koje volontiraju i nakon nekog vremena počnu dobivati određenu naknadu za svoj rad gube motivaciju za tim poslom jer imaju osjećaj da više ne rade zbog svojih uvjerenja i unutarnjih osjećaja već da rade zbog određene nagrade.
Teorija postavljanja ciljeva
To je jedna od najjednostavnijih teorija, a ujedno i teorija koju je večina nas nesvjesno koristila.
Prema toj teoriji ljudi su motiviraniji za obavljanje zadataka koji su specifično postavljeni i koji imaju određenu težinu. Za ciljeve postavljene pred nekog je od iznimne važnosti da budu prihvaćeni od strane pojedinca. Na performansu utječe i povratna informacija koja omogućuje onome tko obavlja zadatak da u svakom trenutku bude svjestan rezultata svog napora.
Osim povratne informacije na performansu utječe i karakteristika postavljenog zadatka i predanost pojedinca cilju. Što je zadatak izazovniji, motiv pojedinca za njegovo rješavanje će biti veći.
Teorija samoefikasnosti
Teorija samoefikasnosti drži da mišljenje pojedinca o svojim sposobnostima za rješavanje zadatka ima izniman utjecaj na motivaciju. Osobe koje su samopouzdanije i imaju visoku samoefikasnost će vrlo vjerojatno imati i veću motivaciju pri obavljanju zadatka od ljudi koji misle da taj zadatak ne mogu riješiti.
Teorija samoefikasnosti se nastavlja na teoriju ciljeva. Dakle, što je pojedinac uvjereniji da mu je postavljeni zadatak dostižniji, motiv će mu biti veći.
Ta se samoefikasnost može određenim postupcima i povećati. Osoba će biti samoefikasnija ukoliko je određeni zadatak već izvršila pa iz iskustva zna da može isti takav zadatak svladati i sada. Utjecaj na izvedbu ima i situacija u kojoj osoba zna nekoga tko je taj zadatak već riješio, pa ga je pojedinac sada u mogućnosti imitirati. Pozitivan utjecaj ima i verbalno uvjeravanje da je sposoban na rješavanje zadatka, a i uzbuđenje koje ta prepreka donosi u njemu.
Teorija potpore
Kada bi se strogo gledao sadržaj ove teorije, ona ne bi ni bila teorija motivacije. Ta teorija ne uzima u obzir unutrašnje osjećaje, već tvrdi da je ponašanje uzrokovano okolinom, odnosno posljedicama koje određeno ponašanje ima po pojedinca.
Teorija potpore je suprotstavljena teoriji postavljanja ciljeva jer smatra da je ponašanje uzrokuje potpora, a ne neka potreba za rješavanjem zadatka. Pod potporom mislimo na nagradu.
Teorija jednakosti
Teorija jednakosti uzima u obzir da su ljudi misaona bića i da uspoređuju napor koji oni ulažu i nagrade koje dobiju za uzvrat s naporima i nagradama koje ulažu i dobivaju drugi. Svaka nejednakost između toh čimbenika stvara napetost u pojedincu. Čak i ukoliko je nagrađen za isti posao više od drugih, to u njemu stvara osjećaj krivnje i pogubno djeluje na njegovu motiviranost.
Za teoriju jednakosti je bitna distributivna pravda, odnosno pravednost pri raspodjeli reusrsa, te proceduralna pravda, odnosno pravednost procesa koji određuje raspodjelu nagrada.
Teorija očekivanja
Teorija očekivanja Victora Vrooma meni je osobno jedna od najzanimljivijih teorija jer je smatram i na određeni način najtočnijom.
Teorija očekivanja podrazumijeva da će osoba ulagati određeni trud u ovisnosti o osobnim očekivanjima da će taj trud uroditi određenim rezultatom i o privlačnosti tog rezultata za pojedinca. ukoliko osobi nagrada koja slijedi nakon obavljenog posla nije zanimljiva, osoba neće biti motivirana za obavljanje posla.
Određeni odnosi utječu na motivaciju pojedinca pri obavljanju zadataka, a to su odnosi trud-učinak, učinak-nagrada, i odnos nagrada-osobni cilj.
Više o teoriji očekivanja možete doznati na stranici: http://wiki.foi.hr/mkv/index.php?option=com_content&view=article&id=236:vroomova-teorija-oekivanja&catid=34:studenti-kolegija-mkv&Itemid=67
Kako su suvremene teorije motivacije i danas najzastupljenije u organizacijama, mislim kako bi svatko tko se misli baviti menadžmentom trebao biti jako dobro upoznat s njima jer su te teorije ne samo primijenjene u praksi, već pokazuju i vrlo dobre rezultate u znanstvenim istraživanjima.
Nema komentara:
Objavi komentar